Erste blog: Napiši nam par općih detalja o sebi.
Josip Lukenda: Dakle, spol: muški, godina: 31, boja kose: sijeda, slušam: Manu Chao, skupljam: postere Dona Johnsona, volim: ne baš sve što vole mladi
Inženjer elektrotehnike, sviram gitaru, pjevam kad nisam trijezan, volim juhu, mrzim rotkvicu.

E: Koliko dugo se baviš odbojkom i kako si se odlučio na taj sport?
J: Pa ovako, većina moje generacije je odrasla na nogometu i košarci, naravno, igrali smo sve što smo znali da postoji ili vidjeli na tv, od rukometa, basseballa, atletike, penjanja na drvo ... za odbojku nas je zaineteresirao jedan ludi trener koji nam je bio profesor tjelesnog od u osnovnoj školi... uf, davno je to bilo, uglavnom, prijavilo nas se 50ak, ubio nas je na prva dva treninga i nakon toga je ostalo 12 najzagriženijih... Od tada, dvoransku sam malo igrao rekreativno, malo u nekakvom klubu iz 3.ŽNJ lige, malo u katoličkoj ligi, a od kad sam prije nekih 12-13 godina otkrio da se odbojka može igrati i na pijesku, to je bilo otkriće koje mi je definiralo najdraži sport.

E: Možeš li ukratko usporediti odbojku na pijesku i dvorani?
J: Pa, nije teško napraviti usporedbu. Teren DV = 81m2, na pijesku je 64m2. Broj ljudi u terenu DV = 6, pijesak 2. Parket je tvrd, pijesak je mek i rastresit. Mreža je jednako visoka. Sve ostalo je manje-više slično, osim malih razlika u pravilima i tehnici. Dakle, ono što se očigledno nameće kao najveća razlika je da je za igrati na pijesku potrebno puno više kretanja, motorike, skočnosti, uz jako dobru zastupljenost većine bitnih tehničkih detalja, jer htio ne htio, svaka druga (ili prva) lopta je tvoja, i moraš igrati 3-4 različite pozicije, i primača, blokera, libera, ma sve... Dakle, iako su to kruške i jabuke, moje mišljenje je da je odbojka na pijesku (ako bi uspoređivali vrhunske igrače) jednostavno, fizički nadmoćniji i općenito kompletniji sport. I zato ga volim. Naravno, kod nas je razlika što je dvoranska odbojka sport koji je općenito na višoj razini, djeca ga vježbaju od najmlađih kategorija, uvjeti su neuporedivo bolji, trenira se tijekom cijele godine, broj dvorana je valjda desetostruko veći od broja pješčanih terena... No, doći će i naše vrijeme.

E: Kakav je tvoj dojam o klubu općenito, te posebno o ekipi na treningu, treneru itd.?
J: Pošto sam tu tek pola godine, mogu reći da sam ugodno iznenađen, i pristupom, i organizacijom kluba i trudom ljudi koji ga vode. Posebno se divim treneru koji ima živaca 3x tjedno nama s rekreacije objašnjavati i ispravljati neke osnovne stvari, iskreno, očekivao sam da će nakon 2 treninga odustati. Isto tako je i s bivšom trenericom, Andreom, stvarno su pokazali da im je stalo i do nas, nas kao ekipe koja ipak nema u planu ove godine osvojiti Svjetsku Seriju (još!). Što se tiče ekipe na treningu, mogu reći da je „taman“, i muški i ženske, stvarno su prava ekipa, vole ovaj sport, većinom su to dosta svestrani ljudi, koji imaju i druge zanimacije, poslove, al vole odbojku i vole pojest, popit i zagalamit (što je neobično važno za psihofizičko zdravlje sportaša). Neobično je to da sam tu tek pola godine, a sa većinom ljudi imam osjećaj kao da se znamo godinama. Najbolji su mi trenuci bili na tribinama, kad padne noć nakon odrađenog treninga, pa se počnu prepričavati već stoput ispričane priče s nekih turnira, ili krojiti planovi za povećanje odraza, treniranje do besvijesti, i sl...

E: Na koji način usklađuješ termine treninga sa poslom? Da li je naporno?
J: Jednostavno. Treninzi su navečer, a navečer baš i ne radim. Veći problem je kako uskladiti ostale aktivnosti, kao što je čišćenje prašine, spremanje stana i slično. I još imati snage poslije izaći i ne biti slomljen.

E: Što ti je bitno kod izbora partnera s kojim igraš?
J: Sve. U biti, najvažnije je da si pašete i da se kužite, i to većinom nije jednostavno za naći. A opet, to s nekim ili imaš ili nemaš, pa se u čudu gledate kako dečko sa super tehnikom tebi konstantno diže lopte koje ti ne odgovaraju (a ti mu u isto vrijeme primaš servis u aut).

E: Dojam o 2011. te osobni ciljevi u 2012. godini?
J: Prošla godina je bila odlična što se tiče vremena i uvjeta za odbojku na pijesku, žao mi je što sam tu došao tek u 9.mjesecu i što sam u 2011. ukupno 3 mjeseca bio ozlijeđen. Malo sam podbacio s rezultatima na zadnjim turnirima, ali 9. mjesec sa 3-4 turnira i fenomenalnim završnim tulumom u pijesku je bio šlag na torti.
Osobni ciljevi: porasti 20cm, povećati odraz za 50cm, lobirati da se spusti mreža. Ma šalim se, želim toplo ljeto, želim igrati svaki dan i da mi koljena izdrže.

E: Savjeti, tips&tricks za sve ljude koji se žele početi baviti odbojkom, a nisu sigurni da ili ne.
J: DA!

E: Da li smatraš da se odbojkom razvijaju i neke druge vještine, profesionalno/privatno/međuljudski odnosi i sl.?
J: Naravno, kao i sa svakom društvenom aktivnošću, čovjek uči dok je živ, razvija svoje tijelo, svoj um, upoznaje nove, zanimljive ljude, ništa od toga dokazano ne škodi.

E: Imaš li kakvih ideja ili prijedloga vezanog za blog?
J: Pa, ideja slabo, zasad (al budem ti reko ak se sjetim), ali moram zahvaliti na pozivu, dapače – jako sam iznenađen da mene intervjuiraš nakon Trimčevskog, Reckermanna i gđice Čobanov (mora da se puno očekuje od mene, evo, odmah idem radit sklopke i čučnjeve)

Hvala Josipe i puno sreće u 2012. (+ vidimo se na treningu večeras)